Čelo je često jedan od prvih dijelova lica na kojem se jasno vide učinci starenja. Bore, spuštene obrve i pune gornje vjeđe licu daju dojam umora, lošeg raspoloženja i starijeg izgleda, prikrivajući naš stvarni izraz.

Uzrok ovim promjenama najčešće je ponavljano stezanje mišića čela koji pokušavaju podići obrve, koje su se s godinama spustile. Svoje doprinose imaju i starenje tkiva, djelovanje gravitacije, izlaganje suncu i posljedična oštećenja kože. Sa spuštanjem obrvnog luka lice poprima žalostan, zabrinut izraz, iako se mi tako ne osjećamo.

Niska pozicija obrva može biti i urođena, neovisna o starenju, iako duboke čelne bore, upalo i nisko položene obrve te “zatvaranje” oka najčešće povezujemo sa starenjem lica.

Ne postoji univerzalna veličina i oblik čela koji bi podjednako pristajali svim muškim i ženskim licima. Kod opisa ljepote ne možemo ignorirati spolni dimorfizam – ono što se smatra lijepim na ženskom licu često nije jednako privlačno i na muškom.

Već u srednjem vijeku visoko čelo kod žene smatralo se simbolom ljepote, aristokracije i inteligencije. Danas o visokom čelu govorimo kada je udaljenost između obrva i linije kose veća od 5 cm kod žena i veća od 6 cm kod muškaraca. Idealno, čelo bi trebalo činiti oko trećinu ukupne visine lica. Široko, okomito položeno čelo kod muškarca često je znak muževnosti, dok se kod žena preferira nježnije, blago zaobljeno čelo bez izraženog koštanog grebena u području obrva.

Sa strane čelo prelazi u sljepoočne jame. Kod mladog, zdravog čovjeka te su jame ispunjene; uvučene, prazne sljepoočne regije stvaraju dojam starenja, bolesti ili mršavljenja. Koža lijepog čela je zategnuta, bez statičnih ili dinamičkih bora te bez neželjenih pigmentacija. Linija kose i položaj obrva skladno su međusobno usklađeni.

Idealna obrva ima nježan luk, s najvišom točkom u području vanjskog ruba šarenice. Unutarnji i vanjski kraj obrve su približno iste visine, pri čemu vanjski kraj može biti malo više. Unutarnji dio obrve je najširi i započinje okomito iznad unutarnjeg očnog kuta i vanjskog ruba nosnog krila.

Prema strani obrva postupno postaje tanja i završava na zamišljenoj liniji koja spaja vanjski rub nosnice s vanjskim očnim kutom, te teče neposredno iznad koštanog ruba očne šupljine.

Idealni oblik obrvnog luka razlikuje se kod muškaraca i žena, a važan je i oblik lica. Kod muškaraca je obrva deblja i više vodoravno položena, dok kod žena u središnjem dijelu lagano ide prema gore, zatim se na otprilike dvije trećine duljine lomi i blago spušta prema van.

Kirurškim podizanjem čela/obrva možemo postići veći pomak obrva prema gore, izravnati duboke vodoravne bore na čelu i ukloniti neželjeni, tužan izraz lica. Važno je naglasiti da je ponekad punoća gornjih vjeđa posljedica prenisko spuštenog čela i obrva, a ne viška kože na gornjim vjeđama.

U takvim slučajevima sama operacija gornjih vjeđa (gornja blefaroplastika) nije idealno rješenje, jer se ne uklanja osnovni uzrok problema – spuštanje čela i obrva.

Nakon kirurškog podizanja čela operirano područje se pokrije gazom i elastičnim povojem. Ponekad se postavlja i dren – tanka silikonska cjevčica spojena na spremnik u koji otječe krv i sukrvica. Dren se obično uklanja pri prvom previjanju, dan nakon operacije.

Pacijent može oprati kosu već sljedeći dan. Što je vlasište čišće, to je manja mogućnost nastanka infekcije. Nakon operacije preporučujemo odmor s uzdignutim uzglavljem. Što je manje pokreta i opterećenja, rane će se brže zacijeliti.

Tjedan do dva ne preporučuje se aerobna tjelovježba, dizanje tereta i naprezanje. Sve aktivnosti koje povisuju krvni tlak povećavaju rizik od krvarenja ili stvaranja podljeva. Posebna dijeta nije potrebna, ali se savjetuje lagana prehrana i dovoljan unos tekućine. Preporučuje se izbjegavanje namirnica i preparata koji razrjeđuju krv i usporavaju zgrušavanje (češnjak, đumbir, peršin, zeleni čaj, aspirin i sl.).

Opseg otekline i podljeva nakon zahvata izrazito je individualan. U prva tri dana česte su otekline i podljevi u području oko očiju. Za njihovo ublažavanje preporučujemo hlađenje oblozima (20 minuta s oblogom, potom 20 minuta pauze) te spavanje s uzdignutom glavom tijekom 1–2 tjedna. Rijetko se događa da otok i podljevi potraju još nekoliko tjedana prije nego u potpunosti nestanu.

Spajalice ili šavovi najčešće se uklanjaju nakon otprilike tjedan dana. Način zacjeljivanja i izgled ožiljka djelomično su genetski uvjetovani, ali ovise i o tehnici operacije. Kod kirurškog podizanja čela ožiljak je najčešće skriven u vlasištu, tanak i nenametljiv.

Ponekad se javlja prolazno smanjen osjet dodira u vlasištu i na čelu. Kako se uspostavljaju nove živčane veze, u području ožiljka može se osjetiti trnjenje, svrbež ili bockanje. U tom razdoblju pacijente posebno upozoravamo na oprez pri korištenju vrućih sušila za kosu i uvijača, jer je zbog smanjenog osjeta povećan rizik od opeklina. Također je moguć i prolazan pojačan ispad kose uz rub ožiljka.

Osjet na dodir obično se vraća unutar 6–12 mjeseci. Bol nakon zahvata je blaga do umjerena i najčešće se opisuje kao osjećaj zatezanja ili pritiska – kao da nosite traku za kosu koja je previše stegnuta.